Kali u Hrvatskoj – životna priča Damira Javorovića

Već smo vas kroz nekoliko tekstova upoznali s Damirom Javorovićem. Damir je predstavnik Pekiti-Tirsia Kali sustava za Hrvatsku i već niz godina polako, ali uporno širi ljepotu ove filipinske borilačke vještine po Hrvatskoj.
Kako je prošle godine Damir uzeo zamah i krenuo u ozbiljno populariziranje odlučili smo vas dodatno upoznati s njim i Kali vještinom, te gdje i kako možete započeti s treningom.
Također izrazito cijenimo Damirove besplatne seminare diljem Hrvatske gdje svi zainteresirani mogu doći i okušati se u toj izrazito zanimljivoj vještini.
Svake godine Damir Javorović organizira i seminar s glavnim predstavnikom organizacije koju zastupa, Tuhonom Rommelom Tortalom. Odličan je to događaj na kojem učenici mogu učiti direktno s izvora što je danas velika rijetkost. Zbog svih tih pozitivnih stvari odlučili smo dodatno porazgovarati s Damirom i pokazati vam koliki trud i rad je uložen za širenje i popularizaciju Kalija.

 

 

⦁ Sensei:
Damire reci nam koliko dugo se baviš s Kalijem?

⦁ Damir:
Filipinske vještine počeo sam vježbati davne 1991. godine, svega nekoliko mjeseci nakon što sam počeo trenirati taekwondo. Nakon što se vratio s ratišta (Jasenovac) moj prvi instruktor bio je Marijan Vučenik, inače direktni učenik sada već pokojnih Ernesta i Remy Presasa. Trenirali smo stil koji se zove Modern Arnis . Arnis i Eskrima su derivati Kalija, dakle Kali je na vrhu piramide kao borilački sustav Filipina. U Budimpešti 2011. godine krećem s FCS Kalijem (koji i danas pomalo njegujem). Prethodno znanje uvelike mi je olakšalo rad. Uslijed životnih problema nije bilo značajnijih aktivnosti sve do 2015. godine. Tada sam odlučio organizirati grupu u Zagrebu i to je bio najveći korak u razvoju Kalija u Hrvatskoj.

⦁ Sensei:
Kako je bilo trenirati u počecima?

⦁ Damir:
Odmah sam uvidio razliku u odnosu na taekwondo. Bilo je zanimljivo svakako. Novi svijet. Nije bilo interneta pa je instruktor bio glavni (i jedini) izvor informacija. Nismo imali ništa. Palice smo uglavnom nabavljali tako da smo rezali stare metle. Moram napomenuti da dugoročno nije dobro trenirati takvim palicama, ali mi drugo tada nismo imali. U jedinom shopu tada jedna rattan palica koštala je ondašnjih 50 maraka. Za usporedbu prosječna plaća je bila oko 150 maraka… Počeci u Zagrebu… Uhhh. Krenuo sam sa svega jednim čovjekom. Inače na treninge putujem iz Nove Gradiške. Nije lako, ali eto.. uspjeli smo.

⦁ Sensei:
Kako si ljude zainteresirao za Kali kada znamo da je do nedavno bio skoro nepoznat na ovim područjima?

⦁ Damir:
Prije svega moram reći i naglasiti da filipinske vještine nisu nikakva novost u Hrvatskoj. Sada to izgleda kao nekakav boom i nova stvar, no u Zagrebu je to prisutno od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Štos je u tome što se radilo o prilično zatvorenoj grupi od nekoliko ljudi. U Novoj Gradiški su mi dečki u taekwondo klubu koji sam vodio pokazali video klipove i tada sam im rekao o čemu se to zapravo radi i što je to. Bili su strašno razočarani ljudima za koje su mislili da su veliki majstori u svom fahu, a ispostavilo se da su zapravo tehnike filipinskih vještina prikazivali kao nešto sasvim drugo. Na njihov nagovor krenuo sam u promociju Kalija u Hrvatskoj. Društvene mreže su prilično olakšale posao. No ne stojimo samo na tome. Na globalnom planu radi se na cjelokupnoj paleti alata za promociju, radi se na vizualnom identitetu. No, želja nam je ipak da najprepoznatljiviji budemo po kvaliteti rada naših članova.

 

Tuhon-Rommel

• Sensei:
Zašto baš Pekiti-Tirsia Kali i što to ime zapravo znači?

⦁ Damir:
Pekiti-Tirsia je veliko ime u svijetu filipinskih vještina. Možda čak najrespektabilnije. Oduvijek sam stremio k tome no nije bilo prilike. Početkom 2016. razišli smo se sa suradnikom iz Mađarske zbog niza nekorektnih postupaka. Preko poznanice dolazim u kontakt sa Tuhon Rommelom i on predlaže dvodnevni seminar, međutim ja sam inzistirao na kampu. Odradili smo sedam dana po sedam sati dnevno. Bio je izrazito zadovoljan angažmanom naših članova, ali i njihovom tehničkom bazom. Tada je pao dogovor da nastavimo surađivati i danas smo tu gdje jesmo. Dečki su bili oduševljeni načinom rada, ali i njegovim znanjem koje je zbilja impresivno. S druge strane znao sam da je na bazi Pekiti-Tirsie nastalo nekoliko podstilova, primjerice FCS, Marcaida Kali, Sayoc Kali, Atienza Kali.. itd. Sve su to ljudi koji su trenirali 15-20 godina i to nekoliko sustava. Dakle niti jedan sustav nisu razradili do kraja. Svi su oni mislili da znaju bolje, međutim Pekiti-Tirsia ima jači zamah nego ikada do sada. Razlog tome je višestoljetna tradicija i dokazano iskustvo u primjeni u borbi. Pekiti-Tirsia je obiteljski sustav koji se prenosi s generacije na generaciju. Samo ime staro je 121 godinu, no sustav je postojao i prije. I to nekoliko desetaka godina. Pekiti-Tirsia u doslovnom prijevodu bi značilo ”sasjeći na sitne komadiće izbliza”. Dakle slobodno možemo reći da se radi o jednom od prvih sustava bliske borbe. Sustav podrazumijeva da se radi o tehnikama s dugim i kratkim oštricama, palicom, (nožem), dvije palice (dva noža), sarong, lugod (karambit), ali i moderna oružja te goloruka borba.

⦁ Sensei:
S kakvim si se sve situacijama susretao pokušavajući ostvariti svoj cilj?

⦁ Damir:
Kali nije sport, tako da mi nismo u sustavu financiranja javnim novcem tako da tu nekih poteškoća niti ne može biti. Naravno uvijek je prva prepreka prostor. Iako se Kali može vježbati i na otvorenom dvorana je ipak potrebna. Problem su bili zli jezici u početku. No, na to sam bio spreman. Svoj sud o ovome donose ljudi koji nikada nisu odradili niti jedan trening Kalija. No to vam je kao i sve u Hrvatskoj. Zemlja “pametologa” i internetskih sveznadara. Postoje ljudi koji su ovu priču dočekali na nož. Razlog tome je što su jednostavno uzeli neke dijelove Kalija i ugradili u neke sustave i vještine koje su kao oni ”izmislili”. I naravno da im sada ne odgovara da netko radi cjelovit program. Zaboravljaju, to jest ne znaju, da Kali nije skup tehnika, već skup principa. Najveći problem ipak bila je kvalitetna oprema, a da nije skupa. I to smo premostili.

⦁ Sensei:
Koji ti je krajnji cilj za Kali u regiji?

⦁ Damir:
Moja odgovornost je prvenstveno Republika Hrvatska. Vodstvo Svjetske federacije PTK (PTKWF) želi me na čelu direkcije za centralnu Europu, no Hrvatska je uvijek u prvom planu. Intencija je od Hrvatske stvoriti jak centar za Kali u Europi. Trenutno pomažem kolegama iz Austrije i Slovenije. U Bosni i Hercegovini PTK vodi gospodin Slaven Planinić s kojim i inače imamo dobre odnose. Također ima bogato iskustvo u Inosanto Kaliju. PTK je započeo zajedno s nama 2016. Ukoliko bude potrebno svakako ćemo pomoći i tu priču. Intenzivno radimo na to da Tuhon Rommel Tortal i MNG Aaron Cole u Hrvatskoj budu nekoliko puta godišnje. To je jedini put ka kvalitetnom radu. Uspjet ćemo.

⦁ Sensei:
Znamo da je otvoreno nekoliko škola za Kali u Hrvatskoj, možeš li nam nabrojati gdje se sve nalaze.

⦁ Damir:
Osim Zagreba i Nove Gradiške postoje grupe u Sisku i Samoboru. Uskoro bi s radom trebali krenuti Ivanić Grad, Slavonski Brod, Rijeka i Pula. Svi koji u svom mjestu stanovanja žele pokrenuti Pekiti-Tirsia Kali mogu se javiti na mail: ptkcroatia@gmail.com

Više se može doznati i s naših web-stranica www.ptk-croatia.com

Tuhon-Rommel⦁ Sensei:
Kako bi unaprijedio svoje znanje i znanje svojih učenika svake godine organiziraš seminar u trajanju od tjedan dana sa Tuhonom Rommelom Tortalom u Hrvatskoj. To je veliki organizacijski zadatak. Kada će se i gdje održati seminar ove godine?

⦁ Damir:
Ovih dana imat ću konačnu potvrdu lokacije, no ono što je sigurno bit će na našoj obali. Izvrsna je to prilika za aktivni odmor. Kamp će biti održan u periodu od 20-25 srpnja, dakle šest dana po 6-7 sati rada dnevno. Svi zainteresirani neka požure s rezervacijama jer je broj sudionika ograničen.

⦁ Sensei:
Što taj seminar donosi sudionicima?

⦁ Damir:
Prije svega nova iskustva i tehnike od Tuhon Rommela Tortala. Vrijeme provedeno s njim je uvijek odlično provedeno vrijeme. Osim Tuhon Rommela ove godine na kampu će podučavati i Grand Master Rene Tongson, inače glavni tajnik krovne organizacije na Filipinima. Čovjek s iskustvom od ”samo” 52 godine treninga. Obojica su bili u Hrvatskoj i izuzetno nas cijene.

⦁ Sensei:
Koji su ti daljnji planovi kroz 2018.?

⦁ Damir:
Održati postojeći kontinuitet i kvalitetu rada. Kako sam već i pomenuo uskoro otvaramo i nekoliko novih gradova. Pripreme za nadolazeći kamp su tijeku. Odat ću jednu malu tajnu čitateljima Senseia. Naime za kamp u 2019. planiramo dovesti čak tri vrhunska majstora. Uskoro nam na seminar dolazi i asistent Tuhona Rommela, MNG Aaron Cole koji će u Zagrebu održati seminar 17. i 18. veljače. 

⦁ Sensei:
Izrazito cijenimo tvoje besplatne seminare koje držiš diljem Hrvatske. Kako si se odlučio na takav korak?

⦁ Damir:
Vjerujte mi da kroz takve seminare jako puno doznate o ljudima, o njihovom karakteru. Nama je cilj okupljati kvalitetne ljude. Kvalitetne osobe. Kvantitetu prepuštamo drugima. Kao dio grupe koju predvodi sam Tuhon Rommel želja nam je postaviti visoke standarde. Na svim razinama i u svim segmentima.

⦁ Sensei:
Koje je tvoje mišljenje zašto bi ljudi trebali vježbati Kali?

⦁ Damir:
Zanimljivo pitanje. Vjerujem da sada očekujete odgovor da bi se mogli obraniti. Međutim, mi uvijek našim učenicima savjetujemo i učimo ih da prepoznaju mogući problem i udalje se s mjesta gdje je moguć incident. Borba uvijek treba biti zadnja opcija. Ali stvarno zadnja. Trenirajući Kali kvalitetno ćete utrošiti svoje slobodno vrijeme. Možete ga prakticirati do poznih godina. Ali zaista mislim do poznih godina (80-90). Drilovi koje radimo razvijaju mozak i održavaju ga svježim. A otvara vam se mogućnost i povoljnijeg putovanja po svijetu kroz seminare i kampove. Naravno, tu je i taj borilački aspekt. Pekiti-Tirsia Kali je izuzetno cijenjen u vojnim i policijskim krugovima. S razlogom.

Kali-kamp-Hrvatska

⦁ Sensei:
Da li ga mogu vježbati i djeca?

⦁ Damir:
Na Filipinima je normalno da i djeca treniraju. Međutim morate imati u vidu da su kulturološke razlike velike. Što je nama neprihvatljivo kod njih je sasvim normalno. Ja osobno ne radim s djecom. Zaista ne bi bilo etično da djetetu dadem u ruke čak i trening nož. Nedavno sam vidio jedan video na kojemu instruktor nožem za trening pokazuje djeci rezove po grkljanu. Objašnjenje mu je bilo da on djecu uči odgovornom ponašanju s nožem. Strašno. Neki naši ”majstori” iz Hrvatske su to u komentarima čak i odobravali. Sve u svemu bolesna situacija. Zgrozim se svaki put kada vidim što pojedine škole i ”majstori” rade kroz kojekakve programe ”samoobrane za djecu”. No, nije to jedina baljezgarija koju pojedinci rade kako bi promovirali sami sebe ili kako bi privukli članove u svoju školu. Pogledajte pažljivije malo načine na koji se pojedinci oglašavaju i sve će vam biti jasno. Dijete se treba igrati, biti angažirano u sportu i natjecati se, a taj bi se proces trebao odvijati u osnovnim i srednjim školama ili pod njihovim nadzorom barem. Za samoobranu ima vremena u životu.

⦁ Sensei:
Što Kali pruža svojim vježbačima (koja je pozitivna strana vježbanja Kalija)?

⦁ Damir:
Kao što sam već napomenuo, aktivnost je to koja ne zahtijeva veliko financijsko ulaganje. Možete vježbati sami li u skupini. Možete vježbati i u poznim godinama. Sigurno će vas osloboditi stresa i stvoriti jedan pozitivan stav u vama, jer filozofija Kalija i općenito Filipinaca je da vjeruju u uspjeh, ne u poraz, vjeruju u život, ne u smrt. Steći ćete poznanstva diljem svijeta. Razvit ćete ambidekstriju. I naravno naučit ćete korisne stvari kada se radi o obrani od napadača.

⦁ Sensei:
Kada se kaže Kali ljudi ga povezuju s borbom s oružjem ali znamo da je on i vrlo efikasan u golorukoj borbi što misliš o tom dijelu Kalija?

⦁ Damir:
Različiti su pristupi tome. Ovisno od stila do stila. U mnoge se uvukao i zapadnjački boks (što ne smatram lošim). Kali je prvenstveno sustav baziran na oružju. Pekiti-Tirsia Kali ne poznaje udarac šakom. Koriste se koljeno, lakat i šamar. Vjerujte i meni je bilo čudno i smiješno kad sam to prvi put čuo. Kada sam osjetio nije mi više bilo do smijeha. Ono što je sigurno, a tome nas uči i Tuhon Rommel, goloruka borba je nužno zlo. Ako baš morate, onda morate. Međutim učimo ljude i improvizirati. Tuhon Rommel efikasno primjenjuje u borbi predmete svakodnevne uporabe, tipa mobitel, olovka, bočica vode, ključevi, odjevne predmete, čak i kapu. Ono što nas prilično razlikuje od drugih stilova što su naše kretne strukture i principi posloženi tako da je nama uvijek pretpostavka da protivnik ima oružje. Nož ili slično. I jednako radimo tehniku kao da u ruci ima nož. Ili neko drugo oružje. Odlično je kada vi vidite nož, no vješt čovjek će oružje potegnuti u pola akcije, kada se najmanje nadate. Kasno je tada za promjenu tehnike, principa, vještine. Upamtite, Chuck Norris je utreniran 1000 %, a vi u najboljem slučaju možete biti utrenirani 100 %. Kada dođe do frke, Chuck Norris je i dalje na 1000 %, a vi padate na 20 %.

⦁ Sensei:
Nama se Kali jako svidio i definitivno preporučujemo ljudima da dođu i probaju. Imaš li neku poruku za sve koji su neodlučni ili ih je strah doći i probati?

⦁ Damir:
Nema mjesta za strah. Ekipa je ljubazna i svi pomažemo jedni drugima. Bez obzira na staž u grupi ili na kvantum znanja. Uvijek je moguće najaviti se za probni trening koji je besplatan. Nudimo i posebne pogodnosti za sve članove, no o tome više u dvorani. Svi koji žele probati mogu se najaviti na mail: ptkcroatia@gmail.com ili putem naše Facebook stranice.

Za kraj definitivno sve preporuke da dođete i probate, pogotovo sada kada se pojavio i u drugim dijelovima Hrvatske.

Post Author: Sensei