Kako smo i rekli nastavljamo sa serijom tekstova o ronjenju, a ovom ćemo vas upoznati s jednom od najvažnijih pripremnih vježbi za sigurno ronjenje na dah, a to je meditacija.
Kada se spomene riječ meditacija većini ljudi se u glavi pojavi hrpa slika mističnih “čudaka” koji sjede nepomično prekriženih nogu. Sve to stvara iskrivljeno mišljenje o ljudima koji prakticiraju ovu izrazito korisnu vježbu. Zato smo zamolili Svjetlanu Blažević da nam kroz svoje iskustvo, te na jednostavan i praktičan način pojasni primjenu meditacije u svom treningu. Kao što smo vas već upoznali Svjetlana se bavi ronjenjem na dah i ima svoj klub 4Dive gdje i vi možete započeti s ovim sportom koji donosi mnogostruku korist i zadovoljstvo.
Nepotrebna mistika oko jednostavne vježbe
Svjetlana je za naše čitatelje opisala kako ona prakticira meditaciju kao važnu pripremu za ronjenje.
“Jednostavno je.
Odvojite do 5 minuta svog dragocjenog vremena. Sjednite uspravljene kralježnice s rukama na bedrima ili lezite s ispruženim rukama pored tijela (pri tom nemojte zaspati) i zatvorite oči. Usmjerite pozornost na disanje tj. udah i izdah na nos u ritmu koji vam čini ugodu.
I? …
I to je sve …
Sve za što?
Sve što je potrebno da biste započeli meditaciju.”
OK, reći ćete, ovo je previše trivijalno, o meditaciji smo čuli sve samo ne ovako nešto, gotovo pa besmisleno?!
Poanta ovog uvoda i je da svakoj, iole znatiželjnoj, osobi demistificira meditaciju. Mitovi koji se pišu o ovoj, zapravo jednostavnoj, osobnoj i duhovnoj praksi su samo ili neuspjeli spinovi ili pričanje iz straha od nepoznatog, „mističnog“, „opasnog“ itd.
Svatko je sposoban prakticirati meditaciju
Svaki čovjek koji se nalazi u stanju svijesti da ima pozornost u trenutku ovdje i sad je zapravo u meditaciji. Iako se možda njegovo fizičko tijelo u tom trenutku kreće, hoda ili primjerice trči. Također svaki ronilac na dah koji je posvećen u potpunosti zaronu u plavetnilo mora ili zaronu u bazen, prilikom pripreme , zapravo je u meditaciji.
Da li, u ovom primjeru ronilac, pri tom diše? Diše!
Da li mu se pri tom „vrte“ mnogobrojne misli po glavi . Da, vrte se.
Da li je njegovo tijelo, uglavnom i veći dio vremena, pasivno u pripremi zarona. Da, ronilac je uglavnom svojim tjelesnim pokretima u miru.
A da li je pri tom ronilac, što se duže priprema za zaron, opušteniji? Da li ljudi kojima je ronjenje na dah zapravo hobi zapravo vole taj hobi kao „mentalni odmak od problema“, relaksaciju, dakle ugodno i kvalitetno provedeno vrijeme. Da, odgovor je opet da.
Sve to što čovjeku pomaže da se osjeća ugodnije, mirnije, opuštenije, s većim fokusom, učinkovitije je zapravo sadržano u meditaciji. Naravno, kao i u svakoj drugoj ljudskoj praksi navedena stanja svijesti se lakše dostižu što ih praktikant više, duže i serioznije … prakticira.
Zamka razmišljanja o meditaciji kao o duhovnoj vještini
Meditacija se naziva „duhovno vježbanje“ i to je svakako dobar opis jer svaki čovjek, kao višedimenzionalno biće, funkcionira i na duhovnoj razini. Međutim, ovdje je lako upasti u zamku religijsko-dogmatske procjene meditacije i različitih, uglavnom bespotrebnih, rasprava koje meditaciju nastoje pridodati uz neke duhovne pravce, religije Istoka ili Zapada i tako pretjeranim filozofiranjem zapravo komplicirati nešto što je vrlo jednostavno, intuitivno i korisno za čovjeka.
Misli kao osnova za psihičko i fizičko zdravlje
Mogu li misli utjecati na psihičko i fizičko zdravlje čovjeka ? Odgovor je DA.
Ali je i sjajna vijest za ljudski rod da se određenim procesima i praksama ovo stanje svijesti prije svega može otkriti pažljivom introspekcijom. A onda se to stanje može i transformirati u potpuno nova, svježa emotivna stanja, te doslovno kreirati novu fiziologiju tijela. Time možemo odbaciti negativne programe i destruktivna ponašanja.
“Kako to, kako to…postići?”
Nakon svega navedenog, jedan splitski autor rap glazbe nove generacije, Vojko V., pitao bi se u čudu svojom pjesmom „Kako to, kako to“, a mi bismo dodali …. postići ?
Odgovor je onaj koji nastojimo prenijeti kroz cijeli ovaj tekst – probajte meditaciju.
Završimo kako smo i počeli. Meditacija je jednostavna, intuitivna i spontana praksa vježbanja emotivne, duhovne i tjelesne usklađenosti kojoj je svrha i cilj postizanje mentalne stabilnosti, duhovne otvorenosti, psihičkog i fizičkog zdravlja.
Samo mala, minijaturna samodisciplina da SEBI i svojoj dobrobiti i prosperitetu posvetimo nešto vremena kojeg bismo ionako potrošili na kojekakve svakodnevne besmislice dovest će nas, pod uvjetom ustrajnosti ispravne prakse, do izvanrednih rezultata. Rezultata koji će nam povisiti samopouzdanje, samopoštovanje, usmjeriti fokus na bitno, te motivirati nas da vježbamo još dalje, dublje, šire i počinjemo svjesno upravljati SVOJIM životom za koji smo odgovorni.
Meditacija – želite li saznati malo više…
Odmaknuta od opisivanja kroz prizmu duhovnosti ili trpanja u jednu takvu, isključivu, ladicu meditacija je zapravo praksa ili vježbanje ako je tako nekome draže opisati je, pokretanja određenih centara u našem fizičkom tijelu koji nam pomažu da doslovno mijenjamo svoja vjerovanja, uvjerenja, a time i ponašanja.
Tako je moderna neuroznanost u dugogodišnjim istraživanjima na velikom broju praktikanata meditacije ustanovila fenomenalne promjene koje su praktikanti postigli serioznom i redovitom primjenom meditacije.
Spajanjem promatranja drevnih tradicionalnih primjena meditacije, te najnovijih znanstvenih istraživanja rada ljudskog mozga dolazi se do nepobitne dobrobiti meditiranja kao prakse koja donosi niz dobrobiti kako za praktikante meditacije, tako i za njihovu okolinu, obitelj i društvo u cjelini.
A baš ta okolina, pogotovo u uvjetima hektične, zapadnjačke civilizacije toliko utječu na čovjeka današnjice da su rezultati prakticiranja meditacije vrlo brzo vidljivi kroz pozitivne promjene koje praktikanti osjete u sebi i oko sebe. Vjerojatno jeste, ali ako niste preporučamo, da pročitate knjigu „Biologija vjerovanja“, autora biologa Brucea Liptona.
Upravo ova knjiga je jedno od temeljnih djela nove znanosti koja dokazuje zastarjelost darvinističkog pristupa. Ono čovjeka dovodi pred „svršen čin“, jer ga učenje koje je iza sebe ostavio Charles Darwin navodi na uvjerenje da je nemoćno i determinirano stvorenje.
Ukratko, po ovoj teoriji i znanstvenom pristupu i konceptu, za naše zdravstveno stanje, našu kratkovječnost ili dugovječnost, trans generacijske, nasljedne bolesti ovise isključivo o kvaliteti naših gena. Pa ako nam se posrećilo s roditeljima koji imaju kvalitetne gene onda i mi to nasljeđujemo i tako iz generacije u generaciju.
Novi koncept epigenetike govori nam o konceptu „iznad“ gena tj. genetike, odnosno temelji se na istraživanjima koja dokazuju da je naše OKRUŽENJE ključno u utjecaju na naše tijelo, ali i naše misaone konstrukcije, emocije, vjerovanja i uvjerenja, a time i životne rezultate.
Međutim, postavlja se pitanje da li se utjecaj okoline, a time se prije svega misli na utjecaj obitelji, društva, zajednice, religija, obrazovnog sustava koji djeluje na pojedinca toliko formativno da osobi doslovno, beskrajnim ponavljanjem, „instalira“ programe poput softvera za računala.
Onda ti “programi” uvjetuju naše reakcije i ponašanja. Ipak povijesne i znanstvene činjenice u istraživanju meditacije ukazuju na to da je moguće promijeniti takve programe i usvojiti nove, nama bolje, oblike ponašanja. To je ono što čini srž meditacije i čini je jednim od najmoćnijih alata u samorazvoju.
Sve „tehnike“ za početi s praksom meditacije su navedene u prvom pasusu ovog teksta. Za sve dodatne informacije, upute, pitanja možete se obratiti na sblazevic2@gmail.com ili nas pratite na www.4dive.hr
Izvor teksta i fotografija: Svjetlana Blažević