Na treningu s Tomislavom dobili smo životnu lekciju
Ovo je priča o Tomislavu koji prkosi svojim ograničenjima i svaki dan izlazi iz svoje komforne zone kako bi postigao što želi i kako bi bio sretan. Jer nema gore stvari od imaginarnih okvira i prepreka koje sami sebi postavljamo iz jednog razloga, a to je strah. Strah od nepoznatog i strah od neuspjeha.
U nedjelju smo posjetili dvoranu Akademskog Judo kluba Mladost gdje je na treningu bio Tomislav Ivašković. Tomislav je predstavnik Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Judu za osobe s intelektualnim teškoćama. S nestrpljenjem očekujemo Prvenstvo idući mjesec u Kölnu od 19. do 21. listopada.
Na treningu je bio i trener Rene Petrović koji Tomislava priprema za natjecanje. Nakon iscrpljujućeg treninga Tomislav se s oduševljenjem odazvao na kratki intervju, a kao pomoć pri odgovorima uskočio je naravno trener Rene.
Sensei: Tomislave pozdrav. Kao što vidim odrađen je još jedan naporan trening. Reci nam za što se pripremaš?
Tomislav: Pripremam se za Svjetsko prvenstvo u Judu.
Sensei: Da li ti je to prvo natjecanje?
Tomislav: Ne bio sam na još.
Sensei: Jesi li imao kakvih uspjeha na njima?
Tomislav: Jesam. Osvojio sam 15 medalja.
Sensei: Super. To onda znači da dugo vježbaš. Koliko dugo već treniraš“
Tomislav: Treniram 9 godina.
Sensei: Cijelo to vrijeme treniraš Judo ili si trenirao i nešto drugo?
Tomislav: Počeo sam s Jiu jitsom, a na natjecanje sada idem u Judu.
Sensei: Voliš li trenirati?
Tomislav: Volim. Jako.
Sensei: Što ti je najbolje na treningu?
Tomislav: Kad bacim svog protivnika. A sad je to trener Rene.
Sensei: Kad ne treniraš čime se baviš?
Tomislav: Predsjednik sam udruge za samozastupanje.
Sensei: Čuo sam da si bio i u Japanu u Kodokanu? Što si radio tamo?
Tomislav: Jesam. Bio sam prva osoba s intelektualnim teškoćama koja je trenirala tamo.
Na ovaj odgovor Rene nam je nadodao kako je Tomislav trenirao tamo s ozlijeđenim prstom, ali svejedno nije odustajao.
Sensei: Čujem da si imao priliku upoznati i zagrebačkog gradonačelnika?
Tomislav: Jesam. Htio sam ga upoznati i on me pozvao na sastanak.
Sensei: Kako je bilo?
Tomislav: Super. Ponudio mi je pomoć oko odlaska na natjecanje.
Sensei: Reci mi što misliš kako će biti na Svjetskom prvenstvu?
Tomislav: Pobijedit ću i odvojiti medalju – sa smiješkom nam odgovara uvijek vedri Tomislav.
Sensei: Želimo ti puno sreće i uspjeha prilikom priprema i na natjecanju te da nam se vratiš kao svjetski prvak u svojoj kategoriji.
Na kraju razgovora zamolili smo i trenera Renea za kratki komentar. Rekao je kako je Tomislav izrazito motiviran i svaki trening odradi do kraja vrlo odgovorno. Treninzi su mu vrlo naporni u što smo se i sami uvjerili.
Za kraj mu je danas Rene ostavio šest rundi slobodne borbe po dvije minute. I to s različitim protivnicima. Tomislav je odradio kompletan trening bez pogovora i izašao na kraju treninga s ogromnim smiješkom na licu.
Tomislava bi izdvojili kao vrlo pozitivan primjer kvalitetnog i predanog sportaša koji svoj trening shvaća vrlo ozbiljno i odradi sve što mu je trener predvidio za trening, jer mu vjeruje. Njegov pozitivan stav neka bude primjer i motivacija svima koji se bave sportom jer bez obzira na sve zapreke Tomislav predano ide prema zacrtanom cilju.
Na kraju, ne zaboravimo čestitati treneru Reneu jer uspostaviti ovakvu vezu punu povjerenja, s osobom s intelektualnim teškoćama, može samo profesionalac i prije svega čovjek! Ljudina! Rene, svaka ti čast!